[Moj on the budget vodič za Berlin]

Put u Berlin nisam niti najmanje pripremila. Kao, prijateljice su mi poslale gdje su one bile, što vidjeti, i to je bilo to od mog planiranja Berlina. Naravno, veliki je gušt doći u nepoznati grad i lunjati bez plana, a ponekad i bez mape grada, najljepše se izgubiti u lokalnim uličicama, naletjeti na mali, lokalni pariški bistro koji vodi bračni par koji zbrojno ima 2315 godina i prisustvovali su Galileovom suđenju, ili voziti vespu talijanskim kamenitim piazzama i smješkati se Talijanima koji, očito, ništa ne rade po cijele dane osim što stoje naslonjeni na zidić i čekaju turistice (i k tomu svi pričaju engleski, što je, znamo, istina kao i predbračna nevinost Britney Spears). Ako je vjerovati filmovima, prvi tip koji priča engleski u toj nekoj državi u kojoj si se pojavila kao hrvatska politička stranka, bez pravog plana i programa, bit će, na kraju tvog putovanja, ljubav tvog života, a k tomu te možda i Adele otkrije dok pjevaš na trgu jer si otkrila sebe i svoju hrabrost na tom putovanju.  S druge strane, kad si u Riu, onda lutanje gradom prestaje biti cool kad uđeš u ulicu favela.

No, Berlin nema favela, Berlin je super, Berlin svi hvale…  Iskreno, uopće nisam imala neki preveliki entuzijazam za taj Berlin, za razliku od Londona i Pariza kad sam došla pet dana ranije na aerodrom i spavala na check inu da ne zakasnim slučajno na let. Mene pita Prasica, “Dobro, a zašto ti ideš tamo, što ćeš tamo?”.  Pa, manje više jedino što sam znala da ću vidjeti u Berlinu  je… Zid. Ostaci Zida. Prasica je bila, ne sumnjate, oduševljena mojim odgovorom. “Imamo mi zidove i u Zagrebu”. Ja si mislim, ajme sad kad ću provesti barem pola puta sjedeći u parku s knjigom jer što vidjeti u Berlinu? Continue reading

Please follow and like us:
0