[Moj on the budget vodič za Berlin]

Put u Berlin nisam niti najmanje pripremila. Kao, prijateljice su mi poslale gdje su one bile, što vidjeti, i to je bilo to od mog planiranja Berlina. Naravno, veliki je gušt doći u nepoznati grad i lunjati bez plana, a ponekad i bez mape grada, najljepše se izgubiti u lokalnim uličicama, naletjeti na mali, lokalni pariški bistro koji vodi bračni par koji zbrojno ima 2315 godina i prisustvovali su Galileovom suđenju, ili voziti vespu talijanskim kamenitim piazzama i smješkati se Talijanima koji, očito, ništa ne rade po cijele dane osim što stoje naslonjeni na zidić i čekaju turistice (i k tomu svi pričaju engleski, što je, znamo, istina kao i predbračna nevinost Britney Spears). Ako je vjerovati filmovima, prvi tip koji priča engleski u toj nekoj državi u kojoj si se pojavila kao hrvatska politička stranka, bez pravog plana i programa, bit će, na kraju tvog putovanja, ljubav tvog života, a k tomu te možda i Adele otkrije dok pjevaš na trgu jer si otkrila sebe i svoju hrabrost na tom putovanju.  S druge strane, kad si u Riu, onda lutanje gradom prestaje biti cool kad uđeš u ulicu favela.

No, Berlin nema favela, Berlin je super, Berlin svi hvale…  Iskreno, uopće nisam imala neki preveliki entuzijazam za taj Berlin, za razliku od Londona i Pariza kad sam došla pet dana ranije na aerodrom i spavala na check inu da ne zakasnim slučajno na let. Mene pita Prasica, “Dobro, a zašto ti ideš tamo, što ćeš tamo?”.  Pa, manje više jedino što sam znala da ću vidjeti u Berlinu  je… Zid. Ostaci Zida. Prasica je bila, ne sumnjate, oduševljena mojim odgovorom. “Imamo mi zidove i u Zagrebu”. Ja si mislim, ajme sad kad ću provesti barem pola puta sjedeći u parku s knjigom jer što vidjeti u Berlinu?

NEDJELJA – prvi dan

Sletjeli, kupili karte za javni prijevoz (30 EUR po osobi, vrijede tjedan dana za sve vrste javnog prijevoza neograničeno), aerodrom relativno blizu grada, super. Metro kao metro, malo vonja, možeš kupiti čokoladu, kavu, tablete i cvijeće za sahranu na svakoj stanici, čak se i ja snalazim ( mali korak za čovječanstvo, veliki za prostorno orijentacijski zakinuto stvorenje poput mene). Izlazimo na pravoj stanici, ključeve stana pokupimo u lokalnom dućanu, gdje sam staroj Njemici zdušno govorila da tražimo  KLE, što uopće nije francuska riječ za ključ, žena blijedo gleda. Dečko i dalje vjeruje da će nas moja fantastična multilingualnost nekako spasiti…. Na kraju pantomima pobijedi i žena nam predaje kuvertu s ključem. Ispred dućana sjedi lokalni penzić, uskače s engleskim (stari Njemac koji priča engleski – vjerojatno je bio špijun u  I Svjetskom ratu), trebate pomoć, koja je adresa, imate deset minuta hoda ( a zgrada tri metra dalje ).Otkrijemo pricip ključ – brava, doteglimo kofere na četvrti kat, Dečko viče, ostavi taj kofer, koljeno ćeš si još više potrgati, ja vičem, ne smeta ništa, ja sam insanity jaka, ja to iznad glave nosim, ne možeš mi ništa… Travestija u tri čina. Čin treći – po uputama smo tu, prava adresa, pravi kat, prava vrata, ali ključ ne otvara. Lagano šećem zgradom, zvonim, gdje nitko ne otvara, pokušavam otključati, Dečko strpljivo objašnjava da će me netko istući ili zvati policiju. Preznojeni, gledamo u vrata i nadamo se da nema kamera. Zovemo domaćina, objašnjava čovjek da zgrada na tom broju ima dva ulaza, mi smo u krivoj zgradi (niste to očekivali, jelda?). Vuci kofere dolje, ulazi u drugu zgradu, vuci opet gore. Ugođaj pansiona iz ’70-ih, samo mi još fali John Cleese.  Samo (novih) 80 stepenica dalje, napokon u stanu, lijepo, čisto, prostrano…  Dečko osmi put pita što sam pripremila za danas (ja sam organizator dnevnog plana, logično, uz moje svjetski poznate organizacijske sposobnosti) jer se nada da imam nešto bolje od Flohmarkta. Što ti je to? Pa nešto super, Morana je rekla da u nedjelju MORAŠ ići na Flohmarkt, da je najbolja stvar ikad. ŠTO JE TO? Pa neću ti reći, to je iznenađenje (kao i sve drugo o čemu se nisam niti najmanje informirala). Slučajno iz prve nađemo Flohmarkt.

DAKLE. FLOHMARKT AM MAUERPARK

Teško je riječima opisati taj buvljak ( da , da, trebalo mi je samo dva sata da povežem Floh – buha s Fleamarket, odnosno buvljakom, čisti genije sam). Tu riječi ne mogu prenijeti taj spoj ljudi, stvari novih i čudnih i sumnjivih i ratnih, i zvukova , i atmosferu koja vlada.…. Skakutala sam od štanda do štanda, nisam mogla dovoljno brzo sve upiti. Dečko čuje neku glazbu, hajmo vidjeti… Kad ono… Velika livada, otprilike kao naš hipodrom, masa, masa ljudi, piknici, pive, sokovi, smijeh… Pratimo zvuk bubnjeva,a  ono neki crnac lupa ritam fantastično, oko njega lik, koji je prisustvovao i Woodstocku, pleše (skače? uvija se? Nisam sigurna koji bi glagol odgovarao tom performansu) i ćelava curka u dimijama, malo po malo svi se pridružuju… Priznajem, ponijela me atmosfera, odmaknula sam se od Dečka i pridružila se ekipi. WOW. Mislim da sam upravo  prvi put u životu vidjela Slobodu na svoje vlastite oči.

Malo dalje, na amfiteatru s valjda 500 ljudi, karaoke (NE, nisam se prijavila. Ovaj put…)

Puna i prepuna dojmova, dolazim na Alexanderplatz, gdje se odvija – OKTOBERFEST. Kućice, vjetrenjača, bretzel, vafli, kobasice i zelje, Bosanci (malo nas je, al nas ima)… Ponovno sam sva u dojmovima, tajming fantastičan. Kiša pada, a šta ću jadna bijedna, moram se sakriti od kiše u PRIMARK. Da, dame moje, možete ostaviti njega da pije pivu, a vi u shopping :)

14572516_1308609722506237_907764032_o   14536707_1307119569321919_449822616_o

Navečer šetnja po kvartu, htjeli večerati u MONTEVIDEO restoranu, no zatvaraju , pa smo naletjeli na slatki mali talijanski restoran Da Lucia, Welserstrasse 25. Pizza izvrsna, cijene prihvatljive, konobar jako simpatičan, malo stariji, navodno kao klinac živio u HR. Zapisujem adresu kako bih preporučila M koja će ići u Berlin uskoro. Na kraju dobijemo račun, vidim Dečko se nešto zbunio, plaćamo, izlazimo. Gledamo račun, konobar nam dao neki stari račun, lazanje i vino, cijena cca 3-4 eura veća nego naš račun. Prvi dan, pa prevareni… No dobro, neću se sad vraćati jer usijane glave napravit ću samo gore, a k tomu je restoran pun njegovih prijatelja (od kojih mi se jedan nikako nije svidio jer nas je gledao cijele vrijeme, posebno novčanik i torbu), pa bolje da u deset navečer ne ulazimo u svađe.  Hoćemo se li vratiti riješiti? Ostanite na liniji :)

ZAKLJUČAK PRVOG DANA:

  • Berlin je totalno super
  • Tjedna karta za javni prijevoz se potpuno isplati
  • Gdje jesti u Berlinu – najpovoljniji su, tipično, talijanski i kineski restorani, a za ostalu hranu maknuti se iz centra i od turističkih atrakcija  (poznata činjenica, no nekako nikad nije dovoljno u funkciji)
  • Berlin doista ima neku vibru neopisivu

BERLIN -DRUGI DAN

Odmorni i naspavani, danas imamo potpuno isplaniran dan (SYGIC TRAVEL – topla preporuka, fantastična aplikacija za organiziranje putovanja, prikazuje sve znamenitosti na karti, slaže vremenski okvir i preporuča najoptimalniju rutu). Prva postaja je BERLIN ZOO.

Ispod četiri sata nemojte računati da ćete biti u ZOO. Prekrasan je, divno uređen, životinje su genijalne. Mi smo došli tek oko 11:30 i krenuli lijevom stranom, jer zašto bi nam logika rekla da, ako su svi na desno, da se nešto događa, nego svi su mutavi i idu u gužvu. Kasnije sam shvatila da je u 11: 30 hranjenje slonova :(

TIPS: Pokušajte kupiti ulaznicu za ZOO s iksicom (ja svoju nemam, uspjela sam s tuđom , mi smo uštedjeli 10 EUR-a; kartu Zoološkog dobijete uz ulaznice, ponesite si kemijsku, pa križajte koje ste životinje vidjeli, nama je jako pomoglo

Oduševljena sam Zoološkim! Majmuni su full pametni. Imaju didaktičku napravu iz koje moraju sami izvući poslastice. (video uploadam kasnije) . Realno, mislim da su pametniji od puno ljudi koje znam (možda uključujući i mene samu). Također, majmuni su najsličniji čovjeku (ha! rekla bih da je čovjek najsličniji majmunu, al oke) i postoji jedna vrsta u kojoj muški mužjaci ostaju uz majku cijeli život (ha! znam ja i muškarce takve).

Frajer glumi facu samo takvu 😀 pozira !

14522567_1308608059173070_764572962_o     14585736_1308608029173073_1432768314_o

Kraljevski pingvini su sve ikad! Genijalni su!

14536647_1308608655839677_51153771_o      14522281_1308608702506339_336305542_o

Ben’n’Jerry’s Icecream (prioriteti se moraju znati)

14550511_1308608489173027_1901147256_o

Posjet akvariju je bio ok. Brzo se prođe, osim ako se nećeš diviti svakoj ribi, mene osobno ribe ne zanimaju previše, mada se isplatilo zbog meduza i posebnih riba.

14585746_1308608332506376_2067787197_o

Ono što sam ja željela vidjeti je zapravo u Sealife :( Sve u svemu, nećete puno propustiti ako ne odete u Akvarij, ali nije niti bacanje novaca ako odete.

FUN FACT: Ženski wc u Akvariju smrdi na kilometre, ali u wc-u na izlazu radi jedna žena koja pušta vodu za tobom (?!).

Nakon Zoo, na red je došao ručak, pa posjet Brandenburškim vratima. Začudili smo se silnoj masi ljudi i policijskim blokadama. Vidjeli smo da se sprema neka fešta, pa smo našli nekog mladog redara, koji se svim silama trudio objasniti nam na engleskom, da je danas nacionalni praznik – neradni dan, i da je danas tu fešta povodom proslave ujedinjanja Istočnog i Zapadnog Berlina. Super, taman da obiđemo još koji muzej i navečer dođemo na party. Super stvar naletjeti slučajno na državni tulum! But no! Fešta završava u osam navečer jer sutra se radi. Ostavila sam mu kontakt da proslijedi upravi za drugi put, pokazat ćemo mi Hrvati kako se fešta usred radnog tjedna 😀

Na walking distance od Brandenburških vrata se nalazi Memorij za žrtve holokausta – kameni blokovi. Šetali smo između, i bilo je baš nekako efektno, jedino nisam bila sigurna, kad sretnemo nekoga u tom labirintu, trebamo li se pozdravljati sa Zeig Heil ili? (Oke, znam, idem u pakao)

Nastavili smo tražiti Muzer terora, ali smo umjesto toga naletjeli na Dalijev muzej, gdje smo isto dobili popust na iksicu, no ne isplati se baš.

14585727_1308607799173096_551916196_o

Posjet  Potsdamer Platzu u blizini  također super, spoj moderne arhitekture i nostalgije, mnogo mladih i puno života i kasno navečer.

Berlin za sad  i dalje super.

 

XOXO

Please follow and like us:
0