[MOJ VODIČ PO BERLINU, 2. DIO]

Postoje neka mjesta koja, ako ne posjetiš, nisi puno propustio, poput Herbalife sastanka. A postoje i neka druga mjesta, koja ti potpuno oduzmu dah. Među njima svakako se nalazi Potsdam, živopisno predgrađe Berlina, nešto kao što je Zaprešić Zagrebu (osim što Zaprešić nije baš živopisan i umjesto kraljeva i dvorjana ima BBB navijače)
. Karta do Potsdama, ukoliko imate samo AB zonu kao ja,košta 3,30 EUR u jednom smjeru i 6,60 EUR povratna  (dok bi povratna karta Zagreb- Zaprešić koštalacca 8,40 EUR, samo za usporedbu, i umjesto brzim i ugodnim vlakom na kat, dobili biste autohtono iskustvo vožnje kroz Zagreb brzine izbora Hrvatske Vlade) . Ja sam ih, kao pravi štreber, kupila na Kolodvoru ZOO (da, ONAJ Kolodvor ZOO), mada sam hodala 12 minuta od info pulta do vlastite nemoći i nazad, jer nikako nisam našla taj pult za koji me teta na infu slala, te mi je na kraju sama u dva klika kupila na aparatu (na kojem se također nisam snašla, neka ni vama ne bude neugodno, ipak smo mi s Balkana). Ukoliko ih i ne kupite, moguće ih je kupiti i u vlaku po istoj cijeni (u povratu mi nije niti došla kontrola – onaj osjećaj tuge kad napokon imaš kartu, a kontrola ne dođe- #ZETusrcu). Budući da sam i dalje ostala vjerna sebi, te se nisam puno pripremala o Potsdamu, znala sam samo da postoji neki dvorac Sanssouci koji svi preporučuju posjetiti i Einstein Tower – toranj u kojemu se provjeravala istinost teorije relativnosti. Te dvije konkretne stvari su mi bile dovoljan razlog za posjetu.

Continue reading

Please follow and like us:
0