[MOJ VODIČ PO BERLINU, 3.DIO]

Nakon upoznavanja s florom i faunom berlinškog centra i predgrađa, došlo je vrijeme da se nešto fino pojede i popije. Nisam ljubitelj razvikanih restorana visokih cijena, više volim okusiti street food i okuse koje ne pronalazim često u našoj kuhinji. Jedna od meni najdražih prednosti svih metropola jest upravo ta raznolikost ponude hrane, jer osim okusa, začina i vrsta namirnica koje prednjače u nekoj kuhinji, uz svaku hranu se vežu i neke navike, običaji i tradicije, što te približi toj kulturi i ljudima brzo i efikasno kao bankovni račun Annu Nicole Smith.

Preporuka prijatelja odvela nas je u pomalo alternativni kvart do lebanonskgo restorana “Babel”.  Odluka je pala na svašta pomalo, te smo dobili tri šarena tanjura. Shawarma je izvrstan odabir, a može ju se dobiti u tortilli. Miješano meso ili janjetina ili govedina. Tanjur dođe s dva do tri umaka, pikantni i blagi. Baba Ganoush je umak od patliđana zanimljivog okusa, a svaki od tih umaka odgovara i mesu i povrću koje se dobije uz to. Listići mente zaokružuju taj orijentalni okus i svakako je ovo nešto što bih voljela imati mogućnosti povremeno pojesti i kod nas. Cjenovno je vrlo prihvatljivo, do  10 eura svaki tanjur, a porcije su dovoljno bogate da nahrane i weight watchers izbjeglice – ja sam se prejela s dvije trećine tanjura, ostatak sam nosila kući za večeru.

Uz ovo je došla i zdjelica njihove tanke lepinje, koju nismo slikali jer smo se bacili na hranu instant. Ta tanka lepinja se trga i onda se njome skuplja hrana i jede – na taj način više ljudi može jesti iz jednog tanjura,a  da bude higijenski.

libanonska

Klasificirala bih ovaj restoran kao potpuni win win hranidbene ponude Berlina. Rastužilo me što nisam svinjeća osoba, pa da naručim još pet šest tanjura, legnem na stol i elegantno trpam puna usta tih povrtnomesnometvičastih okusa. Čisto situacija u kojoj svaki dečko želi vidjeti svoju curu, zar ne? That awkward moment kad ti postane jasnije #whywillidiealonewithcats

 

 

fat lady eating

Ljubitelj sam vrućih citrusnih i travnatih čajeva i intenzivnih okusa, pa nas je put odveo u divan, prekrasan KAUF DICH GLUCKLIH CAFE, preporuka Foursquarea. Nemaju wifi jer oštećuje mozak, no imaju uređenje u stilu chick lit bistroa.

kauf dich glucklih

Ponuda je raznovrsna, sladoledi, vafli, čajevi, kave, keksi… Mi smo išli skromno, samo tri kugle sladoelda, preljev, vafl i kalorije bez ograničenja.  Čaj od mente je pomalo slab za moj ukus, no za normalne ljude je vjerojatno super. Kalorije su taman za moj ukus – vidjeti ovakav stol je kao vidjeti zadnju krafnu na sastanku  Fat and Faboulous.

lijepi kafić

Željeli smo okusiti još novih okusa, pa je odluka pala na <sirijski restoran Yarok, koji mi je napokon ponudio kvalitetan, fini, jaki čaj od mente. Nešto što nisam definirala je plutalo u čaju, no nije mi se svidjelo uopće, pa je dobilo progon iz šalice.

menta čaj

Hrana je bila dosta dobra, malo bliža našim okusima, no malo slabija porcija od Babela. Svejedno, ate like a pig and proud of it <3

sirijski

Jedna od lošijih odluka bila nam je otići u Vapiano, sveprisutni restoran talijanske hrane. Slučajno smo tamo završili tražeći nešto drugo s preporuke Foursquarea, jer smo se izgubili kao Kevin u Sam u kući, počela je kiša i izgladnjeli nismo imali nikakvu želju glumiti Japance i Kineze diveći se svakoj cigli u zidu, te smo ušli u prvi restoran koji smo našli, a da je imao pristojne cijene i raznovrsnu ponudu. Dobili smo pizzu koja je izgledala kao da ju je Gordon Ramsey slagao, a okus je bio tijesto meets stiropor. Otišli vrlo razočarani i još sigurniji da fancy restorane uzimati samo s preporukom.

pizza vapiano

Zadnji dan u Berlinu uljepšala mi je turska svadbena povorka x 4. Baš je sreća doći u obilazak muzeja i gledati četiri mladenke, četiri turske mladoženje i četiri povorke Rolls Roysa, Audija, Maybacha i njihovo pjevanje i plesanje na kiši. Naravno, Dečko nije dijelio moje oduševljenje da ih pitam jel im se smijem pridružiti :(

wedding berlin

Slomljena srca, morala sam utjehu naći u McSundae Oreo blueberrycheesecakeu.

oreo blueberrycheesecake

 

Šetnja nas je također i odvela do povijesnog landmarka. Jedan od dražih trenutaka mi je posjet Brandenburškim vratima i spomenu Zidu. Uzevši u obzir povijest koja se odvijala tamo, shvatiš da si sretan jer nikada nisi prošao taj teror, i te gubitke koji su se dogodili na mjestu na kojem stojiš, a možda to postane malo razumljivije zašto Berlineri nemaju nikakav interes prema drugim ljudima, osim ako nemaju korist od njih.

Mjesto nekadašnjeg Zida označeno je kroz cijeli Berlin, i tako je lako zamisliti kakve su to tuge, ljubavi, romanse, rastanci, strahovi, nade i obećanja bila između osoba koje je Zid podijelio na istok i zapad…

berline wall

 

Berlin je savršeno mjesto za pojesti, popiti i vratiti se u prošlost, ne tako davnu, i podsjetiti te na važnost topline ljudskog dodira i važnosti shvaćanja vrijednosti svakog lijepog,a i onog manje lijepog, trenutka koji ti život servira. Bit putovanja nije posjećivanje što već broja znamenitosti i hvaljenja po društvenim mrežama, nego stvaranje znamenitosti u svojoj glavi i razvoja osjećaja za društvo u kojem živiš.

Mada meni očito nije pomoglo, jer ja i dalje želim pojesti onu zadnju krafnu :)

#Berlintips

  • koristite Foursquare za preporuke restorana i kafića
  • Dunkin’ Donuts ima jednako finu kavu tri puta jeftiniju od razvikanog Starbucksa
  • nosite gotovinu sa sobom – kartice su nepoželjne u Berlinu poput testa inteligencije u Saboru
  • Berlineri doista jesu hladniji od većine drugih Europljana
  • Shawarma je jeftina, fina i zasitna

 

 

 

Please follow and like us:
0